Skryt' pechal' svoju starajas',
Palach nahmuril lob serdito.
No traktirschik ponjal -
Serdce palacha razbito.
"Ne privyk takim ja
zdes' tebja, prijatel', videt'!
Chto strjaslos', skazhi mne!
Kljanus', lish' d'javol mog tebja obidet'!"
"Pravosudiju ja veril,
No teper' v njom net mne mesta!
Umerla moja podruga detstva!
Palacha nevesta!"
Ot menja ona skryvala
Svoi zhutkie muchen'ja.
Tolpa vokrug krichala,
Im hotelos' razvlechen'ja.
"Pravosudiju ja veril,
No teper' v njom net mne mesta!
Umerla moja podruga detstva!
Palacha nevesta!"
Zhizn' - igra so smert'ju!
Gde svjatost' - tam i greh!
Bil ejo ja plet'ju,
Hotja schital ejo ja luchshe vseh!
"Pravosudiju ja veril,
No teper' v njom net mne mesta!
Umerla moja podruga detstva!
Palacha nevesta!"
Slovo "ved'ma" vyzyvalo
V ljudjah zlobu i zhestokost'!
Na kostre ona sgorala,
I dusha ejo letela v propast':
"Pravosudiju ja veril,
No teper' v njom net mne mesta!
Umerla moja podruga detstva!
Palacha nevesta!" |