Vecher taet goluboj,
Spi, ja posizhu s toboj,
Spi i nichego ne bojsja,
Ruku k nebu protjanu,
I zvezdu zazhgu odnu,
Ty ee teplom ukrojsja,
Spi - i nichego ne bojsja.
Den' esche odin proshel,
Chto-to bylo horosho,
Chto-to, mozhet byt', ne vyshlo -
Nikomu ne rasskazhu
I tvoj son postorozhu -
On uzhe idet po kryshe -
Son k tebe idet po kryshe.
Poroj osennih list'ev,
Dobrom zhelanij chistyh,
Vetrom posmeetsja
I tebja kosnetsja son.
Rozhdestvenskim vesel'em
I detskoj karusel'ju,
Polovod'em vesen
Pust' tebja unosit son.
Pust' tebja unosit son.
Spi, moja horoshaja,
Bol' tvoja ne proshena,
Pust' uhodit vosvojasi,
Ja ee zakoldoval -
Proiznes ljubvi slova,
Bol' skazala: "Mir prekrasen",
I umchalas' vosvojasi.
Usni v tenistoj rosche,
Gde svet listvu poloschet,
Tam, gde posle livnja
Solovej schastlivyj pel.
Usni - ja budu rjadom,
Vsegda ja budu rjadom -
V zhizni ili v smerti -
Vse, chto est', pover',- tebe.
Vse, chto est', otdam tebe.
Uhodit' ne stanu ja -
Spi, moja zhelannaja.
Son uzhe prilip k resnicam,
Taet vecher goluboj...
A moja ljubov' s toboj,
Pust' ona tebe prisnitsja...
Son prilip k tvoim resnicam.
Poroj osennih list'ev,
Dobrom zhelannij chistyh,
Vetrom posmeetsja
I tebja kosnetsja son.
Rozhdestvenskim vesel'em
I detskoj karusel'ju,
Polovod'em vesen
Pust' tebja unosit son. |