Zhil starik, koleso krutil,
Celyj vek on kuvshin lepil, svoj
Na vetrah zameshival vozduh.
I skripel drug, goncharnyj krug,
Tiho pel rano poutru on
Staryj mudrec talym zvezdam:
"Ty vertis', krutis', moe koleso,
Ne nuzhny mne ni voda, ni pesok,
Napoit ljudej rosoj moj kuvshin,
Moj serebrjanyj kuvshin.
Budet legkim on, kak krik ptich'ih staj,
I prozrachnym, budto gornyj hrustal'.
Ton'she tonkogo lista u osin
Budet lunnyj moj kuvshin".
Gody shli, spinu sgorbili,
Krug skripel, vetry gordye, vzviv,
Zatihali v pal'cah pokorno.
I smejas', a chto hudogo v tom,
Ljud krichal: "Sumasshedshij on!" No
Im v otvet sheptal starec vzdornyj:
"Ty vertis', krutis', moe koleso,
Ne nuzhny mne ni voda, ni pesok,
Napoit ljudej rosoj moj kuvshin,
Moj serebrjanyj kuvshin.
Budet legkim on, kak krik ptich'ih staj,
I prozrachnym, budto gornyj hrustal'.
Ton'she tonkogo lista u osin
Budet lunnyj moj kuvshin".
Zlo svoe kto osudit sam?
Raz v sto let chudo sbudetsja, i
Zasverkal kuvshin krutorogij.
Polon byl do kraev vodoj,
Goluboj ledjanoj rosoj. Pej,
Putnik, on stoit u dorogi.
I teper' zavist' belaja,
I teper' ljudi verujut. I
Chudesa v cene poterjali.
A dozhdi grustnoj osen'ju
S neba vetrom donosjat nam
Lish' obryvki pesenki staroj:
"Ty vertis', krutis', moe koleso,
Ne nuzhny mne ni voda, ni pesok,
Napoit ljudej rosoj moj kuvshin,
Moj serebrjanyj kuvshin.
Budet legkim on, kak krik ptich'ih staj,
I prozrachnym, budto gornyj hrustal'.
Ton'she tonkogo lista u osin
Budet lunnyj moj kuvshin". |