Pusti menja ty, mama, pusti menja, rodnaja!
Pusti, ved' mne idti pora!
V Lazurnom shum i pesni, i tam bratva guljaet,
I ne meshajut musora.
Tam zhdut menja devchonki, tam zhdut menja rebjata,
Oni vse pesen moih zhdut.
Pro nash ljubimyj gorod, gde vyrosli kogda-to,
Oni so mnoju podpojut.
Oni vse otsideli podolgu i pomnogu,
I byli v rozyske ne raz,
Andrjuha i Volodja, Leha i Serega -
U nas rebjata - vysshij klass!
U nas takie hodjat fartovye devchonki.
Oni zh s uma menja svedut!
Iz plech - v chulochkah nogi, razrezy na jubchonkah...
I na kraj sveta uvedut!
Ja Tver' ljublju kak mamu, ljublju svoj gorod detstva,
I net Rossii bez Tveri,
Sankt-Peterburga, Tuly, Rostova i Smolenska,
Gde po e'tapam nas vezli.
Pusti menja ty, mama, pusti menja, rodnaja!
Pusti, ved' mne idti pora!
V "Lazurnom" shum i pesni, i tam bratva guljaet,
I ne meshajut musora. |